Analiza sezone 2011./2012.
U novu sezonu Uprava je krenula odlučno, te je za trenera prve momčadi imenovan legendarni Jozo Veraja, mnogo poznatiji pod nadimkom Jozo Mama. Pripreme za novu sezonu su počele polovicom kolovoza, na koje se odazvalo preko 25 igrača, koji su svakodnevno trenirali i iščekivali početak prvenstva. Za vrijeme priprema odigrane su tri prijateljske utakmice sa susjednim Gusarom, u kojima su svi igrači dobili priliku za dokazivanje.
A onda je konačno i počela sezona. U prvom kolu na Štruvinom je gostovala Croatia iz Gabrila koju je Metković porazio u finišu utakmice, golovima Ereša i Raguža na opće oduševljenje publike. Već u sljedećem kolu Metković je mogao nastaviti niz pobjeda, protiv Maestrala kojemu je to bilo prvo okupljanje, ali su nažalost gosti iz Krvavca odnijeli puni plijen. Zatim je ekipa Metkovića gostovala u Grudi protiv Slavena, i doživjela težak poraz od 4:0, a onda je kao naručen došao Gusar koji je golovima Nedjeljka Marušića poražen rezultatom 2:0. Euforija se opet digla, ljudi su počeli pričat o Metkoviću, i kada se čekao nastavak pobjeda, usljedila su tri teška gostovanja i tri teška poraza od Župe dubrovačke, Croatie i Maestrala. Šteta!
6.11.2012. konačno nakon tri tjedna Metković je igrao utakmicu na domaćem terenu. Naravno da su se momci morali odužiti svojoj vjernoj publici koja im je ostala vjerna unatoč brojnim porazima, te su "oderali stražnjicu" i sa puno muke pobjedili tada vodećeg Slavena za nova tri boda i 4. mjesto na tablici.
Nakon pobjede nad Slavenom usljedilo je teško gostovanje u Kominu, u kojem je Metković uz podršku brojnih navijača izvukao nerješen rezultat.
Zadnju utakmicu polusezone Metković je igrao na Štruvinom protiv Župe dubrovačke, koja u svojim redovima ima nekoliko bivših prvoligaških igrača. Iako su se momci borili svih 90 minuta, puno iskusniji gosti su ipak na kraju zasluženo slavili rezultatom 2:0.
Prijelazni rok je donio puno zanimljivosti na Desnu stranu grada Metkovića. Prvo se, nezadovoljna njegovim zalaganjem i učinkom, Uprava zahvalila Marinu Petkoviću, koji nije ispunio očekivanja trenera Veraje, da bi onda odjeknula "bomba" iz Jadranske bb. Nakon tri provedene sezone u Gusaru, u staro jato se vratio jedan od najvećih talenata metkovskog nogometa Neven Majić, koji je imao puno boljih ponuda od Metkovićeve ali je prepoznao snagu Ekipe i svojim znanjem i iskustvom, došao pomoći svom klubu u borbi za ostanak u ligi. Dolaskom Majića popularnost kluba je naglo porasla, pa su se klupski suveniri izrađivali u tri smjene dnevno.
Uz Majića u Metković su se vratili još i stasiti stoper Duje Batinović i "dite" Metkovića, legendarni Tomislav Miletić (Traktor Tom), dok je klub, zbog neslaganja sa Upravom, napustio Mario Tutavac, koji je kasnije potpisao za jednog bivšeg prvoligaša, koji je, zanimljivo i danas prvoligaš. Prije je bio u 1. HNL, dok se danas natječe u 1. ŽNL, a riječ je naravno o HNK Dubrovniku.
Tako je Metković ušao u 2012. godinu sa nekoliko pojačanja koja su nestrpljivo čekala početak priprema zbog prevelike želje za dokazivanjem. No pripreme su kasnile skoro puni mjesec dana zbog vremenskih neprilika (snijeg) što je uveliko omelo trenerovu koncepciju i plan za napadanje vrha tablice. Unatoč svim vremenskim (ne)prilikama ekipa se marljivo spremala za početak prvenstva, a improvizirani treninzi su se održavali u svlačionici, na nasipu, ulicama grada, pa čak i na novoposađenoj umjetnoj travi na igralištu iza gola, popularnoj "Smokvici". Trener Veraja nije štedio nikoga, naprotiv u stilu Miše Krstičevića, "nagazio" je momke, što je uzrokovalo brojne ozljede, tako da su klupski liječnik i baba Iva (pokoj joj vječni) imali "pune ruke posla" od 0 do 24.
Onda su konačno počele i utakmice (službene). Prvo se na 9. rođendan Jajana, pločanski Jadran, na Štruvinom, provukao u finale Kupa, da bi samo tjedan dana poslije Croatia iz Gabrila "odlomila" dva važna boda Metkoviću u borbi za vrh. Pomalo razočarani činjenicom da lopte jednostavno neće u gol, dočekali smo "crnu mačku" prvenstva, Maestrala, koji je opet, ali opet bio s(p)retniji i odnio sva tri boda sa Štruvinog. Neće pa neće!
Priliku za popravak situacije Metković je imao u sljedećem kolu kada je gostovao u Grudi protiv Slavena, ali je 13 ljudi u dresovima, unatoč velikoj želji i borbi, bilo nemoćno protiv puno iskusnijih domaćina, u ovoj utakmici, pojačanih za sudačku trojku Nenada, Nobilo, Šetka! Nakon Slavena usljedila je domaća utakmica sa Gusarom koja je završila podjelom bodova.
Poslije Gusara pred ekipom Metkovića su bila tri teška gostovanja. Prvo je bilo u Čibači, protiv vodeće Župe dubrovačke. Unatoč velikoj želji, borbi i zalaganju ekipa je na kraju poražena viskom rezultatom od 0:4. Da, da, opet Schalke 04, po ko zna koji put ove sezone!
Zatim je u taboru Crveno-bijelih odlučeno da se u Gabrile ide na sve ili ništa. Trener Veraja preuzima rizik i sa napadačkim dvojcem Marušić - Majić, napada domaćina, što se isplatilo već nakon 46 sekundi utakmice kada Marušić pogađa za 0:1. Nažalost slavlje nije dugo trajalo jer su domaći ubrzo izjednačili, pa je Metković opet poveo, da bi na kraju utakmica završila teškim porazom od 5:2! Ovu situaciju najbolje opisuje jedna Jajanska koja kaže: "Sunce je svanilo, Metković je gol zabio. Zabio, pa primio, falilo, pa opet primio..."
Sljedeća utakmica je odigrana na praznik rada (1.5.) i to protiv Maestrala. Sam datum opisuje situaciju na terenu (nikome se ništa "nije dalo", ipak je praznik rada) pa je utakmica završila 0:0. Metković je konačno ostao neporažen protiv Maestrala, da, da!
U završnici prvenstva Metkoviću su preostale tri utakmice. Najprije je na Štruvinom gostovao Slaven kojemu je metkovski Grgano, Josip Plećaš srušio snove o prvaku, a onda je ekipa Metkovića gostovala u Kominu i unatoč vodstvu od dva puta na kraju osvojila samo bod, što nije poremetilo proslavu 20. rođendana Duje Batinovića, kojemu su suigrači prije, za vrijeme i nakon utakmice pjesmom čestitali!
I na kraju u posljednjem kolu, Metković je na Štruvinom, dočekao prvaka lige Župu dubrovačku. Sve je bilo kao stvoreno za feštu. Lijep dan, teren idealan, gledatelja poprilično dosta (iako je istovremeno igrala i Neretva), protivnik već osigurao prvo mjesto, momci "nabrijani" na čelu sa trenerom Verajom, ali... neće nas! Tako je Metković doživio i četvrti ovosezonski poraz od prvaka lige. Složit će te se da su onda i zasluženo prvaci kad su dobili Metkovića četiri puta, jer rijetkima to uspije tijekom sezone.
Da zaključimo: Prvo i najvažnije, dosta mladih igrača, koji su ponikli u našoj školi nogometa, je stasalo kroz ovih dvadesetak utakmica, drugo vraćena je publika na Štruvino, ljudi su "ludi" za Metkovićem, koji je postao glavna tema kava i treće, stvorena je odlična klapa, koja diše zajedno i ne preostaje nam ništa drugo nego se nadati da u idućoj sezoni Metković napada vrh tablice, iako ni 5. mjesto na tablici nije loše jer kako u jednoj svojoj pjesmi kaže Ivana Kovač "Nisi prvi, a ni zadnji..." a to je najbitnije!!!
Ekipa, a ne klub!
A onda je konačno i počela sezona. U prvom kolu na Štruvinom je gostovala Croatia iz Gabrila koju je Metković porazio u finišu utakmice, golovima Ereša i Raguža na opće oduševljenje publike. Već u sljedećem kolu Metković je mogao nastaviti niz pobjeda, protiv Maestrala kojemu je to bilo prvo okupljanje, ali su nažalost gosti iz Krvavca odnijeli puni plijen. Zatim je ekipa Metkovića gostovala u Grudi protiv Slavena, i doživjela težak poraz od 4:0, a onda je kao naručen došao Gusar koji je golovima Nedjeljka Marušića poražen rezultatom 2:0. Euforija se opet digla, ljudi su počeli pričat o Metkoviću, i kada se čekao nastavak pobjeda, usljedila su tri teška gostovanja i tri teška poraza od Župe dubrovačke, Croatie i Maestrala. Šteta!
6.11.2012. konačno nakon tri tjedna Metković je igrao utakmicu na domaćem terenu. Naravno da su se momci morali odužiti svojoj vjernoj publici koja im je ostala vjerna unatoč brojnim porazima, te su "oderali stražnjicu" i sa puno muke pobjedili tada vodećeg Slavena za nova tri boda i 4. mjesto na tablici.
Nakon pobjede nad Slavenom usljedilo je teško gostovanje u Kominu, u kojem je Metković uz podršku brojnih navijača izvukao nerješen rezultat.
Zadnju utakmicu polusezone Metković je igrao na Štruvinom protiv Župe dubrovačke, koja u svojim redovima ima nekoliko bivših prvoligaških igrača. Iako su se momci borili svih 90 minuta, puno iskusniji gosti su ipak na kraju zasluženo slavili rezultatom 2:0.
Prijelazni rok je donio puno zanimljivosti na Desnu stranu grada Metkovića. Prvo se, nezadovoljna njegovim zalaganjem i učinkom, Uprava zahvalila Marinu Petkoviću, koji nije ispunio očekivanja trenera Veraje, da bi onda odjeknula "bomba" iz Jadranske bb. Nakon tri provedene sezone u Gusaru, u staro jato se vratio jedan od najvećih talenata metkovskog nogometa Neven Majić, koji je imao puno boljih ponuda od Metkovićeve ali je prepoznao snagu Ekipe i svojim znanjem i iskustvom, došao pomoći svom klubu u borbi za ostanak u ligi. Dolaskom Majića popularnost kluba je naglo porasla, pa su se klupski suveniri izrađivali u tri smjene dnevno.
Uz Majića u Metković su se vratili još i stasiti stoper Duje Batinović i "dite" Metkovića, legendarni Tomislav Miletić (Traktor Tom), dok je klub, zbog neslaganja sa Upravom, napustio Mario Tutavac, koji je kasnije potpisao za jednog bivšeg prvoligaša, koji je, zanimljivo i danas prvoligaš. Prije je bio u 1. HNL, dok se danas natječe u 1. ŽNL, a riječ je naravno o HNK Dubrovniku.
Tako je Metković ušao u 2012. godinu sa nekoliko pojačanja koja su nestrpljivo čekala početak priprema zbog prevelike želje za dokazivanjem. No pripreme su kasnile skoro puni mjesec dana zbog vremenskih neprilika (snijeg) što je uveliko omelo trenerovu koncepciju i plan za napadanje vrha tablice. Unatoč svim vremenskim (ne)prilikama ekipa se marljivo spremala za početak prvenstva, a improvizirani treninzi su se održavali u svlačionici, na nasipu, ulicama grada, pa čak i na novoposađenoj umjetnoj travi na igralištu iza gola, popularnoj "Smokvici". Trener Veraja nije štedio nikoga, naprotiv u stilu Miše Krstičevića, "nagazio" je momke, što je uzrokovalo brojne ozljede, tako da su klupski liječnik i baba Iva (pokoj joj vječni) imali "pune ruke posla" od 0 do 24.
Onda su konačno počele i utakmice (službene). Prvo se na 9. rođendan Jajana, pločanski Jadran, na Štruvinom, provukao u finale Kupa, da bi samo tjedan dana poslije Croatia iz Gabrila "odlomila" dva važna boda Metkoviću u borbi za vrh. Pomalo razočarani činjenicom da lopte jednostavno neće u gol, dočekali smo "crnu mačku" prvenstva, Maestrala, koji je opet, ali opet bio s(p)retniji i odnio sva tri boda sa Štruvinog. Neće pa neće!
Priliku za popravak situacije Metković je imao u sljedećem kolu kada je gostovao u Grudi protiv Slavena, ali je 13 ljudi u dresovima, unatoč velikoj želji i borbi, bilo nemoćno protiv puno iskusnijih domaćina, u ovoj utakmici, pojačanih za sudačku trojku Nenada, Nobilo, Šetka! Nakon Slavena usljedila je domaća utakmica sa Gusarom koja je završila podjelom bodova.
Poslije Gusara pred ekipom Metkovića su bila tri teška gostovanja. Prvo je bilo u Čibači, protiv vodeće Župe dubrovačke. Unatoč velikoj želji, borbi i zalaganju ekipa je na kraju poražena viskom rezultatom od 0:4. Da, da, opet Schalke 04, po ko zna koji put ove sezone!
Zatim je u taboru Crveno-bijelih odlučeno da se u Gabrile ide na sve ili ništa. Trener Veraja preuzima rizik i sa napadačkim dvojcem Marušić - Majić, napada domaćina, što se isplatilo već nakon 46 sekundi utakmice kada Marušić pogađa za 0:1. Nažalost slavlje nije dugo trajalo jer su domaći ubrzo izjednačili, pa je Metković opet poveo, da bi na kraju utakmica završila teškim porazom od 5:2! Ovu situaciju najbolje opisuje jedna Jajanska koja kaže: "Sunce je svanilo, Metković je gol zabio. Zabio, pa primio, falilo, pa opet primio..."
Sljedeća utakmica je odigrana na praznik rada (1.5.) i to protiv Maestrala. Sam datum opisuje situaciju na terenu (nikome se ništa "nije dalo", ipak je praznik rada) pa je utakmica završila 0:0. Metković je konačno ostao neporažen protiv Maestrala, da, da!
U završnici prvenstva Metkoviću su preostale tri utakmice. Najprije je na Štruvinom gostovao Slaven kojemu je metkovski Grgano, Josip Plećaš srušio snove o prvaku, a onda je ekipa Metkovića gostovala u Kominu i unatoč vodstvu od dva puta na kraju osvojila samo bod, što nije poremetilo proslavu 20. rođendana Duje Batinovića, kojemu su suigrači prije, za vrijeme i nakon utakmice pjesmom čestitali!
I na kraju u posljednjem kolu, Metković je na Štruvinom, dočekao prvaka lige Župu dubrovačku. Sve je bilo kao stvoreno za feštu. Lijep dan, teren idealan, gledatelja poprilično dosta (iako je istovremeno igrala i Neretva), protivnik već osigurao prvo mjesto, momci "nabrijani" na čelu sa trenerom Verajom, ali... neće nas! Tako je Metković doživio i četvrti ovosezonski poraz od prvaka lige. Složit će te se da su onda i zasluženo prvaci kad su dobili Metkovića četiri puta, jer rijetkima to uspije tijekom sezone.
Da zaključimo: Prvo i najvažnije, dosta mladih igrača, koji su ponikli u našoj školi nogometa, je stasalo kroz ovih dvadesetak utakmica, drugo vraćena je publika na Štruvino, ljudi su "ludi" za Metkovićem, koji je postao glavna tema kava i treće, stvorena je odlična klapa, koja diše zajedno i ne preostaje nam ništa drugo nego se nadati da u idućoj sezoni Metković napada vrh tablice, iako ni 5. mjesto na tablici nije loše jer kako u jednoj svojoj pjesmi kaže Ivana Kovač "Nisi prvi, a ni zadnji..." a to je najbitnije!!!
Ekipa, a ne klub!
